IZVJEŠTAJ O RADU STBIH ZA PERIODU 2001-2005

UVOD
Sindikat radnika trgovine BIH i njegovi organi u periodu izmedu drugog i treceg kongresa (2001-2005) svoju aktivnost prvenstveno su usmjerili na ostvarivanje programskih ciljeva utvrdenih na drugom kongresu i realizaciji zadataka utvrdenih programom rada Sindikata trgovine, u kome se posebno insistiralo na vodenju sindikalne politike koja ce ojacati organizaciju kao i na rješavanju mnogih bitnih pitanja za ostvarivanje i zaštitu ekonomskih i socijalnih prava i interesa clanstva, a i zaposlenih u ovoj oblasti, sve pod motom drugog kongresa "Efektivna modernizacija za sindikat buducnosti".

Obzirom da je trgovina privredna oblast u koju se najviše ulagalo i ulaže, ocekivanja su bila da ce doci do sredivanja stanja u ovoj djelatnosti. Medutim, trgovina je pretrpjela drasticne promjene uslovljene procesom tranzicije i privatizacije, tako da je zapala u najvecu mogucu anarhiju kojoj se ne vidi kraja.
Direktne negativne posljedice ovakvog stanja u trgovini odražavaju se na zaposlenost, uslove rada, status zaposlenih, te slobodu sindikalnog organizovanja i kolektivnog pregovaranja cime se direktno krše standardi MOR-a, ustava i radnog zakonodavstva.

Stanje u trgovini je takvo da je proces privatizacije doveo do usitnjavanja djelatnosti. Veliki trgovacki sistemi u potpunosti ugašeni, radnici ostali bez radnih mjesta - svoj radni vijek završili su na zavodima za zapošljavanje bez prava na naknade za nezaposlenost ili naknade za nužno socijalno obezbjedenje. S druge strane, došlo je do razvoja trgovine na osnovama privatnog kapitala i ulaska multinacionalnih kompanija koje uvode nova pravila i posebne zahtjeve prema zaposlenicima i tržištu.

Sljedece, što stvara velike probleme kako poslodavcima tako i zaposlenim, jeste nagli razvoj neformalnog sektora u oblasti trgovine, kao posljedica privatizacije, lošeg odnosa države prema preduzecima u kojima je još uvijek vecinski državni kapital. U tim preduzecima radnici vec godinama ne primaju place, a nadležni u državi, entitetima ili kantonima nemaju smjelosti niti utvrdene socijalne programe, da bi u te iste firme, koje su vec u milionskim dugovima pokrenuli stecajni postupak, vec se traže strateški partneri/kupci kojih je sve manje i manje. Ti radnici da bi preživjeli i obezbijedili osnovna sredstva za život izlaz traže u trgovini radeci na crno ili u neformalnom sektoru; time stvaraju nelojanu konkurenciju kako trgovackim preduzecima tako i zaposlenim u njima.

Danas u Bosni i Hercegovini broj prodajnih mjesta u mnogome prelazi potrebe stanovništva.
Ceh u svemu tome placaju najviše zaposleni u trgovini od kojih dobar dio radi u uvjetima koji vec imaju elemente robovskog rada.

PRIVATIZACIJA
U proteklom periodu STBIH nastavio je kontinuirano pratiti odvijanje privatizacijskih i postprivatizacijskih procesa u ovoj djelatnosti. Kao što je poznato vec do 2002 godine proces privatizacije u trgovini je bio u završnoj fazi. Metod javnog upisa dionica najviše je bio zstupljen u trgovini, te smo za posljedicu imali veliki broj radnika koji su svoj radni vijek završili na zavodu za zapošljavanje bez odgovarajuce naknade pa cak i bez uvezanog radnog staža. I nakon cetiri godine od od izvršene privatizacije imamo preduzeca u kojima radnici ne primaju placu, djelatnost preduzeca su u procesu potpunog gašenja.
Tenderska prodaja i neposredna pogodba kojom su kupci kroz kupoprodajne ugovore, uslovljeni izvršiti odredena ulaganja u preduzece, zadržati postojece i primiti nove radnike, zadržati postojecu djelatnost pokazala se nešto povoljnijom od javnog upisa dionica. Medutim, i u ovom nacinu prodaje kupci su koristili sve nacine da izbjegnu ugovorene obaveze, naprimjer:
- finansijska ulaganja su fiktivna - finansijsko knjigovodstvenom gimnastikom prezentirali su milionska ulaganja
- postojeci radnici su prisiljeni da potpisuju "sporazumne" raskide ugovora o radu uz minimalne novcane iznose
- na radnike su vršeni razni pritisci tako da su sami podnosili otkaze ugovora o radu
- prijem novih radnika vršen je na odredeno vrijeme i istekom kupoprodajnog ugovora isti dobijali otkaze ugovora o radu
- zadržavanje postojece djelatnosti vršeno je u minimalnom obimu, što je rezultiralo lošem ukupnom finansijskom poslovanju mnogih preduzeca, tako da svaka poslovna godina bude završena sa negativnim finansijskim bilansom i to od po nekoliko stotina hiljada KM što je smanjivalo dionicki kapital preduzeca

Razlog ovakvog ponašanja vecine kupaca imao je za cilj kupovinu vremena utvrdenog kupoprodajnim ugovorom da bi po isteku rokova iz ugovora došli do imovine preduzeca. Stvaranje novih radnih mjesta i razvijanje tih preduzeca za mnoge kupce nije bio osnov ucešca u privatizaciji vec samo sticanje imovine.

STBIH stalno je vršio pritisak kako na kupce, tako i na agencije za privatizaciju time što je ukazivao na sve nepravilnosti u implementaciji kupoprodajnih ugovora. Slobodno možemo reci,da i pored loše zakonske regulative iz oblasti privatizacije, krivicu za ovakvo ponašanje kupaca imaju i agencije za privatizaciju. Ne samo da nisu pokazale dovoljno strucnosti i znanja prilikom zakljucivanja kupoprodajnih
ugovora i implementacije istih vec su u mnogome pomagali kupcima i prihvatali njihove nelegalne radnje.

Mnogo truda i napora STBIH je uložio da bi dokazali nezakonitost i korumpiranost u procesu implementacije kupoprodajnih ugovora.
Rezultat tih aktivnosti je:
- kupci su natjerani da izvršavaju ugovorena finansijska ulaganja
- sporna ulaganja predata su na provjeru državnim finansijskim organima
- pokrenute tužbe od strane agencije za privatizaciju i sindikalnih organizacija za raskid kupoprodajnih ugovora zbog neispunjenja istih
- pružena potpuna pravna pomoc radnicima u procesu naplate neisplacenih placa i drugih naknada, otkaza ugovora o radu
- regulisali prava radnika po osnovu rada a na osnovu Zakona o radu - radnici dobili ugovore o radu, osigurali ucešce radnika u izradi pravilnika o radu, formiranje vijeca zaposlenika

RADNO PRAVNI STATUS RADNIKA U TRGOVINI
Na pocetku smo rekli da uvjeti rada u trgovini imaju elemente robovskog rada. U godini kada sindikat Bosne i Hercegovine obilježava 100 godina postojanja sindikalnog pokreta zaposleni u trgovini bore se za radno jesto, minimalnu placu i život dostojan covjeka.

Iako je Zakonom o radu utvrdena radna sedmica u trajanju od najviše 40 sati, utvrdena obaveznost dnevnog, sedmicnog i godišnjeg odmora, uvjeti za prekovremeni rad i mnogo toga u trgovini se radi sve više i sve duže, tako da danas prosjecna radna sedmica u trgovini iznosi i do 56-60 sati.

Suština problema je u tome da radnici sve više rade a da za to nisu uopce placeni pa je na djelu najgrublja eksploatacija radnika u trgovini.

U mnogim trgovackim preduzecima poslodavci uvode praksu "all inclusive", ugovore o radu, a radi se o tome da za placu mora raditi sve što odredi poslodavac, a nevažno je koliko u tom mjesecu ima odradenih sati, jer ista je placa i za 173 sata i za 260 i više sati.

Prekovremeni rad, osim što iscrpljuje radnika, nanosi štetu državi, jer je i državni budžet uskracen za pripadajuci dio poreza na placu i doprinosa po osnovu prekovremenog rada.

Veoma cesta pojava kojom se služe poslodavci jeste zakljucivanje ugovora o radu sa radnikom na pola radnog vremena, dok radnici rade kao da su zasnovali radni odnos sa punim radnim vremenom. Problem ovakvog nacina zasnivanja radnog odnosa jeste što se radnicima uskracuje pravo na uplatu doprinosa za penzijsko osiguranje za puno radno vrijeme, i postavlja se pitanje kada ce ti radnici ostvariti pravo na penziju. Naravno ovakav nacin regulisanja radnog vremena direktno utice i na izdvajanje u budžet države.

Zbog visoke stope nezaposlenosti, zakonom neutvrdenih kriterija ko može raditi u trgovini, veliki je pritisak nezaposlenih na trgovinu, tako da radnici u trgovini, zbog straha da ne izgube radno mjesto, trpe sve zahtjeve poslodavca, pa i taj da rade na crno. Procjenjuje se da u trgovini u formalnom sektoru radi oko 30% radnika na crno.
Posljedice ovakvog rada za radnika i za državu dobro su poznate.

Rad na odredeno vrijeme je takode postalo pravilo kod vecine poslodavaca u trgovini.
Na osnovu Zakona o radu radnik može raditi na odredeno vrijeme najduže dvije godine. Medutim, radnici u trgovini su u radnom odnosu uvijek na odredeno vrijeme. Posljedice ovakvog nacina zasnivanja radnog odnosa za radnika su višestruke. Rad na odredeno vrijeme u dužem trajanju je u suprotnosti sa zakonom, stvara pravnu i egzistencijalnu nesigurnost kod takvih radnika, jer je ponuda radne snage daleko veca od potražnje. Radnici na odredeno vrijeme su i gradani drugog reda, ne mogu dizati kredite niti biti jemci za kredit, ne mogu koristiti kreditne kartice. Obzirom da su u trgovini pretežno zaposlene mlade žene zbog rada na odredeno vrijeme teško se odlucuju na materinstvo jer to je jedan od uslova da izgube radno mjesto.
Veoma su rijetko radnici upoznati sa sadržajem ugovora o radu. U ugovoru najcešce je navedeno da su sve odredbe u skladu sa Pravilnikom o radu, ili je ugovor sacinjen u skladu sa Zakonom o radu, ali radnik ne može zadržati primjerak ugovora za sebe, a o sadržaju Pravilnika u vecini slucajeva nema nikakvih saznanja, bez obzira što je Zakonom regulisano da vijece zaposlenika odnosno sindikat ucestvuje u izradi Pravilnika o radu.
Zakon o radu je posvetio posebnu pažnju zaštiti žena na radu, medutim položaj žene u trgovini veoma je ugrožen.
Veoma je rijetka pojava vidjeti u trgovini ženu radnicu trudnicu. Razlog ovome jeste što takve radnice odmah dobijaju otkaz bez ikakvih prava i obrazloženja. Ukoliko se takva radnica i zadrži na radnom mjestu ne može koristiti porodiljsko odsutvo kako je zakonom utvrdeno (jedna godina) vec njeno porodiljsko odsustvo traje dva mjeseca do najviše šest mjeseci. O drugim pravima koja je zakon predvidio (raspored na lakše radno mjesto, pola radnog vremena, slobodne sate u toku dana za dojenje djeteta itd) žene u trgovini ne mogu ni misliti.

Protiv ovakvog stanja u trgovini sindikat se bori tako što pokušava informisati zaposlene o njihovim pravima i nacinu kako da ostvare ista.
Sindikat je nastojao putem direktnih kontakata sa radnicima u trgovini, zatim kroz seminare, pisanjem proglasa, brošura plakata sindikalnih novina ukazati odnosno upoznati na prava radnika i nacin kako da se organizuju i ukljuce u borbu za stvaranje boljih uslova rada.

Aktivnosti sekcije žena i mladih STBIH bile su takode usmjerene na osvješcivanje žena i mladih ljudi u trgovini ukazujuci im na mogucnost i nacin kako mogu uticati na svoj položaj i uslove rada.
O ovom problemu mnogo smo govorili i putem sredstava informisanja - pisanih i elektronskih medija.

O svim nelegalnostima redovno smo obavješavali inspekcije rada koje, nažalost, nisu djelotvorne, jer se sve njene aktivnosti svode na evidentiranje i pisanje prekršajnih prijava, a zbog prenatrpanosti sudova prekršaji se rješavaju sporo.
Medutim, problem u efikasnijem rješavanju pitanja uvjeta rada i položaja radnika otežana je zbog pristnog straha radnika da prijave sve nepravilnosti tako da i sindikat u vecini slucajeva nemocan reagirati na pravi nacin.


ORGANIZACIJA SINDIKATA

1. Sindikalne podružnice i clanstvo


Na drugom kongresu STBIH ucestvovalo je 96 sindikalnih organizacija. Od tada do danas struktura sindikalnih organizacija se bitno promjenila. Preko 6o sindikalnih organizacija nisu više clanovi STBIH zbog loše provedene privatizacije u tim preduzecima, zatim zbog stecajnog postupka, a dio sindikalnih organizacija, odnosno nihova preduzeca nalaze se u veoma lošem finansijskom stanju tako da je u buducnosti upitno postojanje tih preduzeca. Trenutno na evidenciji clanstva u STBIH imamo 85 sindikalnih organizacija sa oko 6350 clanova.

U proteklom periodu rad na organizaciji novih sindikalnih organizacija, animiranje clanstva za aktivnijim ucešcem u sindikalnom radu, redovno placanje sindikalne clanarine tekao je veoma teško i pokazao se kao veoma dug i spor proces. Razlog ovakvom odnosu radnika prema sindikatu uopše jeste opšta nezainteresovanost za kolektivni rad.
Sindikalne povjerenike veoma je teško natjerati da se ukljuce u rješavanje aktuelnih pitanja kako u svojoj organizaciji, tako i na nivou kantona i grane. Još uvijek naši clanovi pojedinacno se obracaju za savjet ili pomoc direktno u kancelariju STBIH.
Po pitanju aktivnosti na povecanju clanstva, odnosno osnivanje novih sindikalnih organizacija imali smo i imamo velike probleme. STBIH je po tom osnovu ucinio sve kako bi proširio clanstvo.

Izazovi sa kojima se suocavamo prilikom organizovanja su veliki i krecu se od:
- straha od poslodavca, odnosno straha od gubitka radnog mjesta, kao jednog od najvecih opasnosti za uclanjenje u sindikat
do onih generalnih kao što su:
- mlada radna snaga, koja uglavnom ništa nezna o sindikatu
- velika fluktuacija radne snage
- rad na odredeno vrijeme
- rad na crno

Zbog ovoga smo prisiljeni mjesecima, a sa nekim poslodavcima razgovori traju i godinama (FIS, Robot, VF Komerc, Interex) da ih uvjerimo u poštivanje sindikalnih prava i sloboda, odnosno da omoguce sindikalno organizovanje i njihovim predzecima. U vecini tih organizacija poslodavci taktiziraju u razgovorima sa predstvanicima sindikata na nacin da nisu protiv sindikalnog organizovanja, medutim veoma cesto poslije takvog obavljenog razgovora, poruka ide radnicima da ne smiju ni pomišljati na sindikat jer u protivnom slijedi otkaz ugovora o radu.

Ovakv odnos poslodavaca prema sindikalnom organizovanju, a iz razloga uslova rada i odnosa prema radnicima, sve je više radnika koji se tajno i individualno uclanjuju u STBIH, pa ce se u buducnosti, najvjerovatnije trebati osmišljavati i drugaciji nacin organizovanja i djelovanja sindikata.

Svi clanovi STBIH imali su potpunu pravnu pomoc.

2. Neformalni sektor u sindikatu

Privreda BIH djeluje u nepovoljnom poslovnom okruženju u kome nije jednostavno ostvariti prihod za pokrice troškova i rizika poslovanja. Država se ne upušta u analizu koliko su zakonom utvrdene obaveze uskladene sa ekonomskom moci privrede. Tome treba dodati loše provedenu privatizaciju i kao rezultat imamo visoku stopu nezaposlenosti, sve manji broj radnih mjesta gdje bi radno aktivno stanovništvo obezbijedilo svoju egzistenciju i egzistenciju svojih porodica.
Ovakav odnos nadležnih u državi prema gradanima i radnicima za posljedicu ima širenje neformalnog sektora gdje zasigurno, vodece mjesto ima trgovina.
Pitanje zastupanja i predstavljanja radnika u neformalnom sektoru za STBIH predstavljao je rizik ali i istovremeno izazov.

Obzirom da neformalni sektor igra znacajnu i veoma kontraverznu ulogu jer s jedne strane to je neorganizovani "štetni" sektor ciji je jedan od faktora nap. Ne placanje poreza, dok s druge strane, on obezbjeduje radna mjesta i povecava prihode najranjivijoj grupi društva - siromašnih, dakle obezbjeduje posao i reducira nezaposlenost. Ovaj generator zapošljavanja pored svih negativnih aspekata koje nosi, ipak pruža ogroman potencijal kako za sindikalne aktivnosti isto tako i za struktuiran i fukcionalan pristup svih faktora koji egzistiraju na tržištu radne snage.

Neformalni sektor je upravo stoga interesantan STBIH koji svojim aktivnostima nastoji iznaci najprihvatljivija rješenja kako za organizovanje ove populacijske grupe radnika isto tako i za prijedloge legalizacije samog rada koji se trenutno namece kao glavni konkurent formalnom sektoru. Da bi našem clanstvu, našim socijalnim partnerima te partnerima na svim nivoima vlasti približili probleme ali i potencijal koji leži u neformalnom sektoru, te tako zajednickim snagama iznašli odgovarajuce mogucnosti kako za legalizacijuosnovnih principa u neformalnom sektoru, smanjenje nelojalne konkurencije i najviše, obezbjedenje osnovnih prava zaposlenih u ovom sektoru, organizovali smo niz razgovora, konsultacija, okruglih stolova na temu "Legalizacija neformalnog sektora - realnost ili iluzija". Do sada uspjeli smo animirati Federalno ministarstvo trgovine, kantonalne i opcinske organe vlasti da se bave pitanjem prava i položaja zaposlenih u neformalnom sektoru te da se traže najprihvatljivija rješenja da ti radnici iz neformalnog predu u formalni sektor.

MEĐUNARODNA SARADNJA I ODNOSI S JAVNOŠCU

U proteklom mandatnom periodu STBIH je kontinuirano održavao kontakte sa svojim kolegama i prijateljskim sindikatima u Evropi te kroz aktivnosti u okviru FIET/UNI projekta za BIH nastojao zadržati visok nivo svojih medunarodnih aktivnosti.

U okviru toga, delegacija STBIH bila je u posjeti Norveškoj,u oktobru 2004. prilikom koje smo imali privilegiju i cast prisustvovati Kongresu HK Norge,Sindikata trgovine Norveške.Delegacija STBIH bila je i u posjeti PAM-u,Sindikatu trgovine Finske u cilju razgovora o projektnim aktivnostima u regiji Zenica, planiranju dalje saradnje i upoznavanju sa nacinom rada, organizovanja clanstva, strukturom samog sindikata i sl. U okviru ove posjete delegacija STBIH imala je priliku prisustvovati i velikom godišnjem dogadaju solidarnosti koji organizira SASK a koji se ove godine održavao u Kuopiu, u sjeveroistocnoj finskoj regiji.

STBIH je istovremeno u cijelom mandatnom periodu kao i uvijek dosada nastojao biti dobar domacin pa je u tom periodu primio veci broj sindikalnih delegacija, kako iz UNI-ja tako i iz njegovih sindikata iz Evrope.

Informativne aktivnosti STBIH opštepoznato je udarna su aktivnost koju ovaj sindikat nastoji konstanto unapredivati i razvijati.U proteklom mandatnom periodu a u okviru FIET/UNI Projekta za BiH i uz njegovu potporu,STBIH je za potrebe informisanja svog clanstva ali i u cilju promoviranja sindikalnih kampanja i ideja štampao veci broj informativnog i edukativnog materijala.Medu velikom bazom materijala koja se formira od pocetka projekta, treba istaci, sasvim sigurno jedinstveni informativno edukacijski materijal, koji je pripremljen, produciran i ponuden široj masi sidnikalnog clanstva u BIH od strane Sekcije žena STBIH.Ovaj veliki projekat Gender Informativni Trening paket multimedijalni je projekat prezentovan 2003.godine i od tada do danas ovaj projekat je stekao brojne poklonike u cjelokupnom sindikalnom pokretu BIH ali i izvan granica naše zemlje.

Sekcija mladih STBIH takoder je svojim aktiviranjem doprinjela na vizuelnom predstavljanju STBIH kroz materijal koji su oni producirali za potrebe svojih seminara i kurseva,kao i kroz redovito štampanje svog informativnog glasila KUM.

Pored velikog broja brošura štampanih u pomenutom periodu,STBIH je nastojao redovito se pojavljivati u medijima te su oni stoga uvijek bili pozivani da svojim prilozima približe gradanima FBIH aktivnosti STBIH. Sindikalne aktivnosti nisu u žiži medijskog interesovanja ali STBiH je pokušao i ovo orude iskoristiti kao jedan od svojih pristupa novom i postojecem clanstvu.Stoga, STBIH i njegovi programski ciljevi mogli su biti videni i na elektronskim plakatima u gradu Sarajevu u toku jednomjesecne medijske kampanje u 2003.godini kojom smo nastojali privuci potencijalno clanstvo.

SuGlas kao informativno glasilo koje nažalost nismo u mogucnosti sami štampati te smo stoga bili ograniceni limitiranim sredstvima projekta u ovom mandatnom periodu izašao je dva puta. Kako bismo umanjili nedostatak i praznine u informisanju,sve svoje aktivnosti redovito smo objavljivali na našem web site: www.solidarnost.com.ba/stbih/htm.

Za sve naše clanove koji su zainteresovani za neki od dosada štampanih materijala a koji nisu u prilici imati preko svojih povjerenika, STBiH ce rado dostaviti iz naše baze materijala dostupni materijal

Analiziramo

ČLANSTVO KAO POKRETAČKA SNAGA STBIH

Kongresne aktivnosti kao i sam dogadaj dobra su prilika da se osvrnemo na niz aspekata sindikalnog angažmana u proteklom mandatnom periodu.Clanstvo i sindikalna clanarina samo su jedan od indikatora uspjeha.Ovi podaci osim toga, ukazuju na sva ona pitanja i podrucja u koja u narednom periodu treba uložiti još više napora i snage kako bi se baza clanstva a time i finansijska baza sindikata postavile na ocekivani nivo.Za citaoce SuGlasa situaciju analizirao Fikret Plivcic, sekretar za odnose sa clanstvo STBIH


Zašto se organizovati? Šta nam Sindikat nudi? Šta, ako ostanemo bez posla? Kakve efekte organizacija u Sindikat trgovine ima na placu? Mora li to biti javno? Šta ce reci poslodavac?

Sve ovo, su pitanja s kojima se susrecu sindikalni aktivisti koji rade na organizovanju novog clanstva.
Naime, posao sindikalnog organizovanja prije tranzicije vlasništva u trgovackim firmama bio je mnogo jednostavniji nego sada. U to vrijeme bilo je dovoljno razgovarati, odnosno ubjediti radnike da pristupe sindikatu. Direktori su bili u funkciji poslodavaca i u vecini slucajeva nisu osporavali organizovanje sindikata. Važno je reci da su to bili radnici sa prosjekom starosti 40-50 godina, koji su i prije rata bili sindikalno organizovani i koliko toliko su poznavali sindikalne termine, što je sindikalnim organizatorima olakšavalo posao. Jedini problem je bio kako pojasniti novi koncept sindikata kojem nije prioritet obezbjedenja zimnice.
Najviše energije se trošilo na pripreme clanstva za predstojecu privatizaciju kroz organizaciju seminara i kurseva. Na žalost, ako uzmemo cinjenicu da je vecina firmi nakon privatizacije propala, lako možemo zakljuciti da je navedena vrsta edukacije bila propala investicija. U svakom slucaju imamo i pozitivnih primjera privatizacije ali su na žalost rijetki.

Nakon završene privatizacije nastali su i problemi sa organizovanjem clanstva.
Vlasnicima preduzeca nije odgovaralo da imaju sindikat u svojoj okolini i na sve moguce nacine su opstruirali rad sindikata. Opstrukcija nije bila javna ni transparentna, nego tiha i podmukla. Do ovakvog zakljucka smo došli jer svaki sastanak sa poslodavcima je bio više nego uspješan, uvijek su davali nesebicnu podršku organizovanju sindikata u njihovoj firmi. Uvijek su nam dozvolili da distribibuiramo naš materijal i da ostvarimo kontakte sa par radnika.
U pocetku smo bili "naivni" i poslije tih sastanaka "slavili". Kako je vrijeme prolazilo uvidjeli smo da su rijeci poslodavaca bile samo farsa i da su naši poslodavci ,da ne kažemo neku grublju rijec, fantasticno zaobilazili istinu. U nekim normalnim društvima sljedeca recenica bi bila imenovanje navedenih firmi i poslodavaca. Medutim, mi se bojimo objaviti navedene firme i poslodavce jer kod nas još uvijek postoji velika nada da ce se društvo normalizovati i da ce radnici trgovackih centara postati naši clanovi i uživati našu zaštitu.
Interesantan je podatak, ukoliko bi se ovog trenutka realizovale pokrenute aktivnosti na organizovanju clanstva, Sindikatu radnika trgovine BiH pristupilo bi 4500 clanova.

U svakom slucaju aktivisti Sindikata radnika trgovine BiH se ne predaju.

Onaj ko cita ovaj tekst vec se pita zašto su poslodavci tako važni u organizovanju i zašto se ceka njihovo zeleno svjetlo? Zar nije dovoljno da radnici odluce da se uclane u Sindikat?

Ocigledno da nije, jer tržište radne snage je katastrofalno loše i kod radnika se javlja veliki strah od gubitka posla.Takva situacija nas tjera da poslodavca ubjedujemo kako je dobro imati organizovan sindikat u svojoj firmi, kako ne želimo da ga sputavamo, kako nam je želja da samo imamo zdrav socijalni kontakt, kako želimo da poboljšamo imid njegove kompanije.....

Niko nas ne može ubjediti da radnici ne žele u sindikat, ali ako ce birati izmedu organizovanja u sindikat ili svog radnog mjesta jasno je šta ce izabrati.

Nedavno je organizovano Ekonomsko-socijalno vijece na nivou Federacije BiH (vlada-sindikat-poslodavci) koje nam je dalo nadu da ce se poslovi oko organizovanja pojednostaviti i da ce se pozitivno odraziti na broj clanova. Nažalost, poslodavci koji ucestvuju u radu navedenog vijeca u svojim firmama nemaju organizovan sindikat.

Smješno, ali istinito!

Koga ubjedivati da moderna i jaka država može biti samo ako ima jaka udruženja poslodavaci i jake granske sindikate?!

Mi u Sindikatu radnika trgovine BiH se susrecemo i sa problemom parealelnih sindikata koji direktno utice na organizovanje. Postojanje dva sindikata zbunjuje clanove a poslodavcima daje signal da sindikat u svojoj bazi nije dobro ureden.
Obracali smo se par puta relevantnim faktorima u Savezu sindikata i došli do zakljucka da je to ipak samo naš interni problem koji ocigledno moramo sami riješiti.

Ne možemo se složiti da Sindikat trgovine BiH koji je sad po broju clanova relativno mali, ali sa velikim potencijalom nije interesantan celnicima Saveza sindikata.

Po nezvanicnim podacima u trgovini i uslužnim djelatnostima u Federaciji BiH radi 50000 hiljada radnika od cega 80 % mladih ljudi koji nisu organizovani u sindikat.
Pa zar navedeni podatak nije dovoljan razlog da se sindikalni pokret ucini nešto kako bi napokon poceo kreirati svoju buducnost?!

Mi, aktivisti Sindikata radnika trgovine BiH, planiramo nastaviti sa radom u narednom periodu sa još više snage i energije jer smo svjesni cinjenice da samo tako možemo doci do uspjeha.
Vjeru u sebe izgubili nismo, i svi problemi s kojima se susrecemo cine nas još jacim a iskreno se nadamo da ce naša krovna organizacija naci nacina kako da popravi vec dobro poljuljani imidž sindikalnog pokreta.

WALMARTIZACIJA SVIJETA UNI-jev globalni odgovor

Antisindikalizam nije sam BH problem.Negativan odnos prema ideji uclanjenja u sindikat pokazuju i takvi poslodvaci kakav je WAL-Mart,USA - sinonim brutalnosti,surovog kapitalizma ali i ogromnog izazova za internacionalni sindikalni pokret

Male plate, mizerna socijalna zaštita,nesiguran posao - i nema sindikata! To je temelj na kojem pociva najveci svjetski maloprodajni lanac,Wal Mart,USA.

"Uvijek niske cijene.Uvijek!"slogan je na koji je ponosna ova kompanija.On medutim ne govori da isti placaju radnici ove kompanije i njihove familije. Ovaj "biznis" osnovao je Sam Walton malom radnjom u malom gradu u Arkanzasu 1945 odmah nakon 2.svjetskog rata. Otvorio je mali lanac slicnih radnji i onda poceo misliti o vecem. 1962. on i njegov brat osnovali su prvi "discont grad" prodavnicu u kojoj se prodavala jeftina roba,takoder u Arkanzasu. Rapidan rast se nastavio na principu jeftinih radnji u malim grdaovima i mjetsima. Od 1980. pocinje razvoj Supercentara velikih maloprodjanih "kutija! Izvan gradova.Sam Walton umro je 1992.Medutim, biznis koji je kreirao nastavio je rasti.

Kompanija koju je osnovao Mr. Sam je otvoreno antisindikalna. Kako jedan od povjerljivih internih izvještaja,napravljen za upravnike prodavnicima prije par godina, jasno naglašava kompanija je "protiv sindikalizacije svojih radnika.Bilo koja sugetsija da je Kompanija neutralna ili ohrabrenja radnika da se uclane u sindikat je neistinita"

U javnosti ova realnost predtsvaljena je nešto blažim rijecima ali je poenta ista. U nedavnom pismu Financial Timesu glasnogovornik ove kompanije je istakao" Što se tice sindikata, nismo protiv...Mi jednostavno vjerujemo da sindikalizacija nece dodati vrijendost niti našoj kompaniji niti našim ljudima"

Poznato je da intenzivna i anti-sindikalna gostoljubivost menadžmenta, nažalost, nije jedinstvena.Nažalost, u ovom slucaju, ova kompanija je jedinstvena. Kompanija je Wal Mart a Wal Mart je danas najveca kompanija u svijetu.

Samo neki od podakata

Neke ce iznenaditi da je ono što je pocelo nekad kao mali maloprodajni biznis sa sjedištem u malom gradicu u USA sa populacijom od 25 000; u demodiranom Arkanzasu preuzelo kompanije kakve su Exxon,General Electric ili General Motors. Wal Mart danas ima ukupnu radnu snagu od 1,5 miliona ljudi, ukljucujuci preko milion ljudi u USA.Radi u 3200 prodavnica u USA i još 1100 u devet drugih zemalaj u svijetu. Posebno je mocan u Kanadi,Velikoja Britaniji i Meksiku a ima interesa u Njemackoj,Argentini,Kini,Koreji i Porto Riku. Znacajne interese ima i u Japanu.

Imovina ove kompanije procjenjuje se (2004) na oko 105 milijardi $ sa operativnim profitom od 9 milijardi $.Njegova velicina je tolika da se pretpostavlja da je više od pet puta veci od prve slijedece maloprodjane kompanije u USA.Na svakih 100 $ koje je potrošaci potroše u USA u bilo kojim prodavnica 8 $ otpada na Wal Mart. Ova kompanija danas predstavlja 2% ukupnog bruto godišnjeg prihoda USA.

Wal Mart planira rasti idalje. Ove godine (2005) planira otvorenje još 230-240 novih Supercentara sa prosjecnom velicinom od 16250m2.Takoder planiraju 40 novih diskontnih radnji i niz drugih manjih centara.
Internacionalno planira se otvorenje još 130-140 novih prodajnih mjesta.

Zbog svoje velicine i uticaja,Wal Mart nedvojbeno zahtjeva pažnju internacionalnog sindikalnog pokreta. Medutim, problem koje se namece ovom pokretu nije samo cinjenica da ovaj najveca svjetska kompanija ima antisindikalni pristup.To je Wal Mart nacin rada i posebno njihov fokus na male place i mizerne uslove rada koja postaje de facto norma koju polako preuzimaju i drugi poslodavci i sve više primjenjuje i u svojim kompanijama. Drugim rijecima, nije pitanje kako se nositi sa jednom kompanijom, bez obzira koliko je ona loša vec puno bitnije kako odgovoriti na Walmartizaciju svvjetskog ekonomskog i poslovnog modela.

Upravo to je razlog zbog kojeg je ova tematika našla svoje mjesto i u ovom specijalnom kongresnom izdanju SuGlasa.Bosna i Hercegovina još nije doživljela masivnu navalu stranog kapitala i znatan ulazak multinacionalnih kompanija,ali uzimajuci u obzir otvoreni antisindikalnu kampanju kakvu ima vecina velikih trgovackih lanaca u zemlji, nije iskljuceno da je Walmartizacija u Bih vec pocela.STBIH se sa ovim fenomenom vec susreo.Uparvo stoga, i želimo upoznati naše clanstvo sa ovim pojmom i onim što on podrazumjeva.

Još malo cinjenica

Wal Martova najveca prednost je mala cijene koje nude svojim potrišacima. Jedan od nacina da se cijene održe malima a ipak ostane profitabilan je platiti radniciam manje nego što bi dobili negdje drugo.

Nivo plata u Wal Martu istraživan je i na Univerzitetu Kalifornija/Berkley a izvještaj objvaljen u avgustu prošle godine istice " plate u Wal Martu su znatno ispod standarda u maloprodjni...Našli smo da radnici u Wal Martu zaraduju prosjecno 31% manje nego radnici u drugim slicnim centrima, a njihove plate su 9,70 $ po sati u poredenju sa 14,01$ koliko zaraduju radnici prosjecno u drugim prodavnicama"

Ne iznenaduju da vecina radnika Wal Marta nema zdravstveno osiguranje.

U ovoj kompaniji skoro dvije trecine radne snage su žene.One su placene manje nego muškarci i imaju manje šanse za unapredenje.

I to nije sve...

Nakon svega ovoga, može izgledati da jednostavno ne postoji alternativa za Walmartizaciju. Internacionalni sinidkalni pokret,medutim, vec godinama vodi aktivnosti kako bi odgovorio ovom izazovu. Kampanja za pravdu u Wal Martu pokrenuta 2002. pokrenuo je americki sinidkat UFCW kako bi se zbližio sa ostalim orgnaizacijama koje su zabrinute Wal Martom i njegovom praksom. Ova kampanja samo je jedna od brojnih aktivnosti koje sindikati u USA poduzimaju u vezi sa ovim problemom.

UNI podržava svoje clanice u njihovim svakodnevnim aktivnostima. Medutim, nejgova uloga ide i dalje. Fokus UNIjevih aktivnosti upravo je širenju walmartizacije kao standarda i prijetnja koju to predstavlja za globalno tržište rada. Stoga se Unijeva strategija zasniva na globalnom principu i internacionalnoj akciji u cilju odbrane socijalnog partnerstva i fundamentalnih principa i prava kolektivnog organizovanja.

Ovaj tekst izvod je iz Izvještaja Uni-ja "Walmartizacija svijeta - Unijev globalni odgovor" Kompletan izvještaj bice dostupan clanovima STBIH u glavnom uredu u Sarajevu. Sve aktinvosti kao i dešvanja vezana za Wal Mart možete pratiti i na Unijevom web situ
http://www.union-network.org/UNIsite/Sectors/Commerce/index.htm

Izdvajamo

STBIH U POSJETI PAM-u

Na poziv Sindikata radnika u uslugama PAM,Finska, u aprilu mjesecu 2005.troclana delegacija STBIH bila je u šestodnevnoj posjeti ovom sindikatu.Cilj posjete bio je upoznati se sa radom i strukturom ovog sindikata te ucestovati na godišnjem dogadaju solidarnosti koji organizira SASK,a koji je ove godine održan u Kuopiu, gradu 400 km sjevernoistocno od Helsinkija.
PAM je drugi po velicini sindikat u Finskoj i ima preko 200 000 clanova,zaposlenih u privatnom sektoru usluga, u prodavnicama,hotelima,restoranima,robnim kucama,kancelarijama i sl.
PAM vec 8 godina podržava rad STBIH kroz aktivnosti u FIET/UNI Projektu za BIH a vec 3 godina ima i aktivan projekat obrazovanja u kantonu Zenica.
Ova posjeta bila je još jedan u nizu konsultativnih sastanka o daljoj saradnji u ovom projektu.

"ZAMISLI!" U CIKAGU,AVGUST 2005.

.svjetski kongres UNI-ja

2.svjetski kongres UNI-ja koji ce se održati u avgustu ove godine u Cikagu,USA prilika je da se sagledaju svi apsekti ujedinjenja kao i petogodišnji period koji je iza.Ovo je prilika i da se pogleda kuda ide UNI u narednih pet godina.

Tema Kongresa "Zamisli!" zahtjeva kreativan pogled na sutrašnjicu UNI-ja kao globalnog sindikata. "UNI - Moj globalni sindikat" upravo stoga je jedan od udranih slogana ovog Kongresa.

Kongres ce se dotaci tema poput socijalne dimenzije u globalizaciji, nastojanja Uni-ja i njegovih clanica da organizuju što više radne snage u svojim redovima, a bice prezentovano i niz UNI-jevih kampanja na seciji o solidarnosti. Kao i uvijek dosada, svoje mjetso na secijama Kongresa naci ce i podgrupe UNI-ja, mladi i žene kao i profesionalno i menaderijsko osoblje.

Jedna od bitnih tema ovog Uni-jevog Kongresa svakako je i secija koja ce se dotaci pitanja socijalne odgovornosti poslodavaca i UNI-jevih aktivnosti na osiguranju razumjevanja i poštovanja radnih standarda. U okviru ove secije specijalni fokus ce biti upravo na Walmartizaciji i Wal-Martu.

U okviru UNI Kongresa u Cikagu bice organiziran i Reli pod nazivom "Zaustavite siromaštvo - ODMAH!" kao dio kampanje za smanjenje siromaštva u svijetu.

U okviru Kongresa u avgustu u Cikagu bice uprilicen citav niz uporednih dogadaja kakavi su Konferencija za mlade, Konferencija UNI Žene, UNI Samit za trgovinu te niz drugih.
Sekcija žena STBiH

DAJTE ŽENAMA ŠANSU U SINDIKATU!
Ovaj slogan najavio je održavanje 3.Skupštine Sekcije žena STBIH koja se treba održati 21.septembra na Jahorini i koja bi trebala biti uvod u agresivan i aktivan iskorak sekcije ka potpunom fomrlanom priznanju angažmana ali i znacaja ovog dijela clanstva STBIH.

Uz svesrdnu pomoc donatora okupljenih u okviru FIET/UNI Projekta za BiH, vec niz godina svake godine se redovito održavaju godišnje konferencije Sekcije žena STBIH na kojima ona rezimira svoj rad kao i planira daljen aktivnosti. U skladu sa ustaljanem principom da se u okviru kongresnih aktivnosti STBIH održi i Skupština njegovih Sekcija, Sekcija žena svoju 3. skupštinu planira za 21.septembar u hotelu Termag na Jahorini.

Šta ce novo u aktivnostima Sekcije žena donijeti ova skupština?

Prije svega u ovoj godini Sekcija žena je vec provela izborne aktivnosti po kantonima i podružnicama, te je nakon toga održan i Pripremni sastanak Koordinacijskog odbora U Zaostrogu,Hrvatska u junu.Na ovom sastanku nominaran je novi Koordinacijski Komitet za naredni mandatni period u slijedecem sastavu:

1. Grubišic Želja
2. Balalic Devleta
3. Smriko Ljiljana
4. Omerbegovic Hanumica
5. Buric Jasmina
6. Arnautovic Nerma
7. Pojskic Alma

Za predsjednicu Sekcije ponovo je izabrana Beširovic Mersiha.

Koordinacijski Komitet je istovremeno odlucio u svojoj ulozi u redovima STBIH zahtjevati i formalno jedno od rukovodecih mjesta sindikata te je tako sa ovog skupa i otišao zahtjev Statutarnoj komisiji i GO STBIH za uspostavljanje mjesta potpredsjednika sindikata na koje bi automatizmom bila birana predsjednica Sekcije žena STBIH. Razlog za ovakav zahtjev je potreba za formalnim dokazivanjem uloge i angažmana Sekcije žena u ukupnim aktivnostima STBiH kao i osiguranja buduceg punopravnog ucešca u aktivnostima i odlukama koje donose odlucujuci organi sindikata.

GIT trening paket za žene-Jedan od najvecih projekata koji je pokrenut od strane Sekcije žena STBIH

Da li žene zaista imaju šansu u sindikatu ili se one samo koriste kao paravan pokazace i naredne aktivnosti kao i odluke kongresa STBIH.

Uzimajuci u obzir podršku koju Sekcija žena ima od svojih kolega u STBIH to nece biti problem vec naprotiv, jedan pozitivan primjer drugim sindikatima kako od svojih sekcija, umjesto paravana i oruda za unapredenja imidža, napraviti funkcionalan ali i punopravan dio organizacije.


S ponosom predstavljamo

U POVODU STOGODIŠNJICE SSSBIH ZLATNA ZAHVALNICA KANTONALNOJ POVJERENICI STBIH

Jubileji su redovito prilika da se zaslužnim ljudima u organizaciji zahvalimo za napor,vrijeme i entuzijazam uložan u njen razvoj i napredak.Oni su istovremeno jedne od rijetkih prilika kad se zaista sjetimo onih ljudi cija velicina se mjeri velicinom njihovih djela a ona su najcešce mnogo veca nego što im pridajemo važnosti u svakodnevnom radu.
STBIH sa posebnim zadovoljstvom predstavlja jednu od takvih velicina u svojim redovima,Gdu.Želju Grubišic,predsjednicu KO Hercegovcko-neretvljanskog kantona, aktivistkinju Sekcije žena STBIH i regionalnog koordinatora FIET/UNI projekta za BiH, dobitnicu Zlatne zahvalnice SSSBiH,veliku entuzijastkinju i borca za sindikalnu ali i pravdu uopšte ali prije svega,izuzetno hrabru i srcanu ženu kakve su neophodne sindikalnom pokretu u BiH u cilju njegovog opstanka.
Želja Grubišic se za citaoce SuGlasa osvrnula na sve ono bitno u dosadašnjoj istoriji sindikalizma u BiH.

KORACANJE SA SINDIKATOM BIH KROZ VRIJEME 1905/2005
Želja Grubišic,Mostar,avgust 2005.

Težak zadatak, ali moram priznati i jako emotivan, napisati o SINDIKATU kao najacoj instituciji za prava radnika - i to u proteklih 100 godina njegovog postojanja i rada.
To znaci, koracanje sindikalnim stazama još iz vremena kada je bio samo misao, potreba, koracanje stazama njegovog stvaranja, njegovih uspona i padova - pa sve do današnjih dana.
Težak zadatak - kažem - jer nije lako osjecati "otkucaje" života radnika iz jednog davnog vremena, vremena davno prije nas, pokušati prepoznati njihove potrebe a koje su bile o pokretacka snaga za radjanje jedne prepoznatljive organizacije koja bi bila njihova-radnicka i samo njihova.
Teško je bilo utirati stazu traženja svojih radnickih i ljudskih prava - a istovremeno su svoje obaveze više nego dobro poznavali i izvršavali- a pri tom ne znati kako do tog cilja.
Teško je bilo, znam, suprotstaviti se klasi vlasnika, gazda, kojima su svojim teškim i slabo placenim radom omogucavali siguran i raskošan život, dok su oni, vlasnici, u vecini slucajeva neminovno postajali bezosjecajni i gramzivi ljudi.
Vjerujem da su to bile prve, u pocetku možda i nejasne misli radnika, kada bi u prvim satima tek probudemog dana odlazili iz svojih siromašnih domova noseci pod rukom svoj skromni dorucak.
Nekada su ta jutra bila maglovita, hladna, vjetrovita kao i njihove misli i osjecanja, a nekad su opet ta jutra su bila blistava, jasna, topla, obecavajuca....
Tada su, možda, poceli vjerovati da mora postojati nešto što im može poboljšati život da se nakon teškog i dugog radnog dana vrate svojim kucama sa osjecajem zašticenosti, sa osjecajem da su oni ljudi koji mogu uspravnije hodati znajuci pri tom da netko i poznaje i priznaje njihov rad.
I vjerovatno se iz ove i ovakve potrebe poceo i na našim prostorima stvarati SINDIKAT.
Tako su radnici poceli da postaju clanovi SINDIKATA, da osmišljaju svoje zahtjeve, programe, ciljeve, najprije tiho sa strahom od mogucih posljedica, da bi u relativno kratkom periodu sindikalno clanstvo postajalo sve jace i sve brojnije. Sve cešci i sve glasniji bili su radnicki zahtjevi za bolje uvjete rada, za vecu zaradu, za dužim slobodnim vremenom, za bolju i sigurniju zdravstvenu i penzijsku regulativu, za akcije solidarnosti...itd.itd.

I historija SINDIKATA je tada pocela da piše svoje prve stranice.

Trajanje Prvog svjetskog rata (1914-1918), a zatim pocetak i trajanje Drugog svjetskog rata (1941-1945 godina) usporila je ovaj proces ali ga nije ugasila.
Veliki broj radnika-sindikalaca-antifašista borio se protiv fašizma, mada je bilo i drugih i drugacijih životnih puteva i opredjeljenja. Poznato je takoder, da su sindikalci-antifašisti pomagali i u to teško ratno vrijeme familije poginulih, nestalih, ranjenih svojih drugova ne razmišljajuci pri tom koje su nacionalnosti, koje vjeroispovjesti, a usudim se reci, pa cak ni kojih uvjerenja, jer radnicka solidarnost je upravo tako polagala jedan od svojih najtežih ispita.

Poslije završetka Drugog svjetskog rata nova država Jugoslavija ulagala je velike napore da razrušenu i opustošenu zemlju obnovi kako bi vremenom mogla da postane domovina svih naših naroda i siguran dio ovog kraja svijeta.
Tvornice raznih profila/proizvodnji, velika poljoprivredna dobra, gradjevinarstvo, zdravstvo i sva ostala zanimanja tražila su kvalificirane radnike, vizionare, strucnjake, rukovodioce... a osnov svega ovoga bio je odgovarajuci i kompletan sisitem školovanja.

Trajanje vremena socijalizma, ustvari jednopartijskog sistema, podrazumjevao je i rad SINDIKATA u novim uvjetima. Ma koliko da je - a jest- i rad SINDIKATA bio podložan ovakvom državnom uredenju ipak je SINDIKAT stvarao drugaciji odnos sa svojim clanstvom.
Bilo je jako važno osvojiti povjerenje radnika i pokazati im u svakodnevnom životu i radu da je sindikat ona snaga Društva, ustvari onaj njegov dio koji bi morao da bude svojevrstan izazov ostaloj vladajucoj garnituri
Teško, zapravo nemoguce bi bilo nabrojiti sve aktivnosti SINDIKATA kroz to dugo vrijeme, ali se ne bi smjelo ni zaboraviti npr. Rad sindikalnih škola u cilju obrazovanja sindikalnog kadra, odlucnih sindikalaca u traženju ili poboljšanju svojih radnickih prava, mnogih humanih akcija solidarnosti, posebno u slucajevima velikih i teških nesreca, mnogih pojedinacnih pomoci, mnogih druženja, putovanja, upoznavanja sa sindikalnim drugovima iz drugih Republika tada zajednicke države a vremenom i sa sindikalnim kolegama drugih zemalja itd, itd.
Nije bila nepoznata ni upornost sindikalaca u rješavanju pitanja placa kako bi mogle pratiti poskupljenja troškova života, školovanja djece, lijecenja, oporavaka, dobijanja stanova, sigurnih penzija, pravnih pomoci, organiziranja odmora u sindikalnim odmaralištima, osiguravanje zimnica i sl.
Ipak, bilo bi nepravedno ne kazati da je bilo i propusta, nerealiziranih projekata, medusobnih otudivanja, nerazumijevanja..... pred kojima je i SINDIKAT nekad i svijesno zatvarao oci.
Mišljenja sam da je posebno tužan, a historijski vjerovatno neminovan, bio proces medusobnog otudivanja koji je bio sve jasniji i prisutniji povecanjem standarda kako ljudi iz vladajucih krugova tako i medu radnicima.
Možda, najbezbolnija ilustracija - proslave 1. Maja Medunarodnog dana rada - kada je crveni karanfil, zajednicka pjesma, zajednicko druženje - za odredene slojeve društva - ponavljam - samo za neke, postajalo uzalud potrošeno vrijeme.

O svemu dobrom, o svemu lošem i svemu nedovršenom iz tog perioda rada SINDIKATA (1945-1990 godina) historija sindikata a i historija naših prostora uopce, vremenom ce dati svoj neupitni sud.

I onda, kako se to vjerovatno i dogada nekom neobjašnjivom životnom putanjom - došla godina 1990, godina prvih višestranackih izbora, a 1992 godine poceo je rat.
Rat za mnoge od nas i danas neobjašnjiv bar po "kolicini" i "ilustracijama" medusobne mržnje i potrebe za razaranjem i uništavanjem svega što se do tada nazivalo život i rad.

Teškom mukom i dugotrajnim pregovaranjima Sporazumom iz Dejtona, 1995 godine, formalno je završio rat a Bosna i Hercegovina je postala republika sa dva entiteta medusobno potpuno razdijeljena vlastitom snagom, moci, obilježena medusobnom netolerancijom, razlicitim shvatanjima sebe i svog, sa jacanjem nekih novih vrijednosti i života i rada, a što je ustvari i bila namjera vladajucih nacionalnih stranaka.
Tragicno u svemu ovome je bilo što je nacionalno pripadanje "svom" narodu zauzimalo pocasno prvo mjesto u ovoj podjeli naroda koji su prije rata živjeli jedni sa drugima, a NE jedni pored drugih kako pripadnici vladajucih stranki još uvijek bez prestanka ponavljaju.
Vecina "tih" naroda do rata zajednicki su dijelili radosti i tuge svojih života i profesionalnih-radnih ne/uspjeha, zajednicki radili i doprinosili izgradnji svog grada, svoje ulice, svojih radnih mjesta, pa i "svog" SINDIKATA.

Upravo tada SINDIKATU su se "vratili" sindikalci koji nisu dozvolili da ih strah nadvlada ili su ga hrabro sakrivali duboko u sebi i poceli sindikalno djelovati.
Najedamput pitanje na koje mnogi nisu bili spremni - Kako dalje? Da li zajedno? Da li odvojeno? Koji je moguc pa cak i dozvoljen prag medusobnih komunikacija, tolerancije, ponovnih susreta, opraštanja i to u svim sferama Društva pa tako i sindikalnog djelovanja.
Ali, eto, opet u novim sumornim, maglovitim i hladnim jutrima koja se skoro neprimjetno pretvaraju u kristalno jasna i topla - ponovo se pocela javljati misao svakim danom sve jasnija, a zašto ne krenuti zajedno u obnovu porušenih domova, porušenih objekata, ranijih radnih mjesta; zašto ne krenuti novim sindikalnim stazama, novim sindikalnim saznanjima sa covjekom kao centrom tih nastojanja; zašto ne upoznati bolje sindikalni svijet SVIJETA, njihov nacin rada, uspostaviti kontakte sa drugim radnicima srodnih sindikata zemalja koje nisu doživjela naša dramaticna iskustva.
Sa osjecajem zadovoljstva moram napisati da su nas, SINDIKAT BiH, sindikati svijeta razumjeli što znaci i prihvatili, pomogli i pomažu da ponovo nadjemo svoj put svoju sindikalnu stazu.
Nažalost nije sve krenulo u željenom i potrebnom pravcu, neki nisu htjeli, neki nisu smjeli. Proces privatizacije se kao zla kob nadvio nad vecinom organizacija, jer je obavljena, u vecini slucajeva nelegalno, netransparentno, neprimjereno, a posljedica je bila gubitak rada za ogroman broj radnika.
Vjerovati je da bi ovaj i ovakav proces privatizaciuje mogao biti bar malo ublažen da ga je pratio i odgovarajuci socijalni program zbrinjavanja radnika bez posla, ali ni naove ni na slicne zahtjeve sindikata vladajuca struktura još uvijek se i ne obaziru.
Zato svi današnji štrajkovi, protesti, pitanja, molbe, više su slika ocaja radnika bez posla ili bilo kakve pomoci, a manje politicke provokacije i namjerno izazivanje nereda.
Cesto radnicko pitanje - TAJKUNSKA PRIVATIZACIJA- što je to? Najblaže receno to je prisvajanje sebi svega onoga što je gradjeno godinama, onoga što je radnicima dugi niz godina bio njihov drugi dom poštovan i drag.
Istina je i da radnici koji su imali srecu da ostanu u radnom odnosu vrlo brzo su shvatili da su u mnogo cemu prevareni, da su se suocili sa nekim novim vlasnicima, sa nekim novim gazdama. Vecina njih izoštrio je je samo instikt straha od vlasnika zaboravljajuci pri tom da je ovakva vrsta tsraha njegov najveci neprijatelj jer mu otupljuje sve ostale osjecaje i potiskuje i gasi potrebu za vlastitim oslobadanjem od njega.

Zajedno dalje, SIGURNO, bez obzira što i sama osjecam da je vec neumjesno ponavljati ove rijeci, ali jedino tako možemo naci nove oblike i nacine djelovanja sindikata, drugog jasnog odgovora, jednostavno nema.
SINDIKAT BiH bi morao postati ravnopravan pregovarac sa Vladom i njegovim resornim ministarstvima za mnoge, previše hrabro bi bilo reci za sva, vitalna pitanja razvoja na kojima jedna država opstaje i dalje se razvija.
Sindikat je na razne nacine i do sada pokušavao pregovarati sa clanovima Vlade, ali zakona u korist radnika ili nema ili se ne žele primjenjivati.

Što je to što nas sprjecava da postanemo uistinu dijelom Medunarodnih oragnizacija sindikata?
Što je to što nam ne dozvoljava da i mi Sindikat BiH hrabro sa ostalim clanicama Medunarodnih sindikata ucestvujemo u stvaranju jednog novog i boljeg sindikalnog svijeta?

A opet, tko sa sigurnošcu može da utvrdi da historija SINDIKATA nije pocela da piše neke nove stranice...

"BUDUCA SNAGA" STBIH O SEBI UKRATKO
(Autor teksta:Harmandic Đenan,predsjednik OSSTBIH)

Omladinska sekcija Sindikata trgovine ZE-DO Kantona djeluje u sklopu Sindikata trgovine BiH i nastala je u novembru 2002. godine od inicijativne grupe.Formalno postoji od 13. marta 2004. godine, kada je održana i prva Skupština, gdje su usvojeni programski sadržaji i plan rada organizacije. Zahvaljujuci nesebicnom volonterskom radu njenih clanova i mnogih prijatelja danas je to visoko i svestrano organizovana sekcija koja ozbiljno i sigurno napreduje u budenju mladih i razvijanju njihove svijesti i znanja za zaštitu osnovnih radnickih prava.

Istraživanje provedeno medu mladih u regiji Zenica objavljeno je u prigodnoj informativnoj brošuri STBIH

Ponosni smo što možemo ovim putem da prezentujemo naš cjelokupan rad u okviru sekcije. To su: projekti na teme omasovljenja i popularizaciju sindikata, kao i upoznavanje mladih i poslodavaca o kršenju ljudskih i radnickih prava u vidu promotivnog materijala. Takoder, naši clanovi su bili prisutni na seminarima kroz koje su osposobljeni za sindikalne aktivnosti, kao i seminare na kojima smo radili na izgradnji savremenog mladog covjeka. Educirali smo oko pet stotina mladih kroz kurseve informatike, knjigovodstva, engleskog i njemackog jezika. Formiranjem internet, novinarske, dramske i debatne sekcije omogucili smo mladima da kreativno ucestvuju u radu sekcije, kao i radu sindikata. Naravno, sve je to bilo nagradeno izletima i druženjem, a moramo posebno naglasiti obrazovni ljetni kamp u Zaostrogu sa mladima iz Finske. Ovo sve ne bi bilo moguce ostvariti da nismo imali podršku i pomoc naših prijateljskih sindikata.
Mladi se nalaze na ?margini? društva i predstavljaju najprisutniju populaciju u ?sivoj ekonomiji?. Rješenje ove situacije mi vidimo u ukljucivanju mladih u rad svih sindikalnih struktura i donošenju odluka koji se odnose na njih. Ovom prilikom Vas pozivamo da nam pomognete da zajedno omasovimo mlade u sindikatu, da se proširimo na cijelu BiH, jer dosta smo bili jedina omladinska sekcija u Sindikatu trgovine BiH.
Dosta je govora cija je poruka da na mladima svijet ostaje, govora u stilu:".. vi ste naša buducnost.."
Mi znamo da smo i sadašnjost!

Konacno smo dobili priliku da se cuje i naš glas.
Znamo da smo zaslužili, jer smo dovoljno dugo cekali ali i radili...

SOCIJALNO PARTNERSTVO U SEKTORU TRGOVINE NIJE ILUZIJA

Ma kako jako cesto izgledalo gotovo nemoguce uspostaviti dobar socijalni dijalog u trgovini pogotovo u današnjim uslovima kada privatni kapital stoji kao neprikosnovena tvrdava cija je zaštita u vecini slucajeva suprotstavljena zaštiti interesa radnika, socijalno partenrstvo kao institucija ipak nije iluzija.Dokaz tome su izuzetno dobri odnosi koje STBiH ima u niz firmi u kantonu Sarajevu ali i u nekim drugim kantonima. Firme poput Gorenja dd Sarajevo, Farmacija Tuzla, UNIS Komerc Sarajevo,Lisca,Gratex i sl. dokazuju da je sindikalizam evropskog tipa ipak moguc na prostorima BIH.Za citaoce ali i šire clanstvo STBIH ovdje predstavljamo dvije od ovih firmi.

LISCA d.o.o. Sarajevo - Mala ali perspektivna firma

Vec smo više puta u prethodnim brojevima SuGlasa pominjali ovu firmu, u kontekstu dobrog socijalnog dijaloga, ali istovremeno i firme cijeg poslodavca sasvim sigurno možemo izdvojiti kao pozitivan primjer da nije sve crno u trgovini kad je rijec o radnim uslovima.
Sa menadžemntom Lisce,STBIH vec dugi niz godina aktivno saraduje na rješavanju nekih pitanja od vitalne važnosti za dalji prosperitet firme i zajednickim snagama pokušavamo osigurati buducnost ove i slicnih firmi u kojima naše clanstvo ostvaruje dobre uslove rada.

Rijetko se danas u trgovini može naci firma koja svojim radnicima ne isplacuje tek zakonski minumum primanja a radno vrijeme sve više postaje misaona imenica u trgovini te i sami radnici više ovo pitanje ne smatraju bitnim. Ipak ima i firmi u kojima situacija nije u skladu sa opšteprihvacenim normama koje su nažalost u kontradiktornosti sa svim mogucim zakonskim aktima.
Lisca d.o.o. Sarajevo jedna je od takvih. Upravo stoga i na ovaj nacin odajemo priznanje menadžmentu ove firme i njenim zaposlenicima na razvoju dobrog socijalnog dijaloga u trgovini kakav je neophodan za uspjeh ove djelatnosti uopšte. Kamo srece da STBIH ima više ovakvih partnera.Onda bi vjerovatno i naša baza podataka clanstva bila mnogo veca.

GRATEX.d.o.o.Sarajevo - STBIH i Menadžment sa zajednickim ciljem

Jako cesto se prilikom organizovanja sindiklanog clanstva postvalja pitanje tipa "šta meni može ponuditi sindikat kao firmi i kao poslodavcu?" U situaciji kada sindikat djeluje sa limitiranim sredstvima i nije u mogucnostri pokriti troškove svog djelovanja iznosom koji se prikupi na ime clanarine, jako je teško dati odgovor na to pitanje. Primjer fimre Gratex d.o.o. Sarajevo je jedan od sasvim sigurno zadovoljavajucih odgovora i pozitivan primjer da sindikat zaista može uraditi puno kako za jednu firmu tako i za njene radnike.

Da podsjetimo samo ukratko:

Prije samo par godina ova firma je bila pred likvidacijom.Nkaon ukljucivanja STBIH u rješavanje problematike ove firme, desilo se niz aktivnosti koje su vodile kao oživljavanju i renimaciji firme od promjene menaždemnta do pronalaženja strateškog partnera i provodenja privatizacije.Uz budno pracenje STBIH u periodu od 3 godine ovaj kuapc je ispunio sve obaveze iz kupoprodjanog ugovora i privatizacija ove firme sasvim sigurno se može svrstati u jedan od rijetkih pozitivnih primjera ovog procesa u trgovini.

Radnici ove firme su dali puno podršku STBIH u zastupanju njihovih interesa i uložili puno povjerenje u aktivnosti koje smo provodili u njihovo ime.U pocetku samog procesa oni su se odrekli licnih primanja,uložili ogroman napor i doprinjeli na taj nacin otpocinjanju normalnog radnog procesa firme.Danas ovi zaposlenici imaju place u skaldu sa svim zakonskim aktima(placa,topli obrok,karta sedmicni i godišnji odmor i sl.) firma raspolaže sa niz reprezentativnih objekata i važi za jednu od renomiranih u gradu. Dobar socijlani dijalog,utemeljen prije par godina kada su i otpocele aktivnosti, ostao je jedan od svjetlih primjera koje STBIH jako cesto iznosi. Gda.Firdusa Cengic-Terzic,direktorica ove firme aktivno ucestvuje u svim aktivnostima koje STBIH provodi sa svojim socijalnim partnerima i može se vidjeti u prvim redovima svih bitnih dogadaja koje STBIH organizira.

Socijalni dijalog i socijalno partnerstvo u sektoru trgovine BiH nije još uvijek normativ ali ovakvi primjeri ostavljaju prostor za optimizam i nadu da ce i u našoj zemlji, ono što je opšteprihvaceno u drugim evropskim zemljama, uskoro biti uobicajeno.


S tom nadom, koristimo priliku da se,u ime delegata našeg 3.kongresa zahvalimo svim našim socijalnim partnerima na podršci i saradnji u proteklom periodu te izrazimo spremnost i ocekivanja da ce se ovakva saradnj nastaviti i u buduce.


Iz aktivnosti Saveza samostalnih sindikata BIH

FORMIRANA KONFEDERACIJA SINDIKATA BOSNE I HERCEGOVINE
Savez samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine i Savez sindikata Republike Srpske odlucili da zajedno nastave rad

Uz ucešce brojnih zvanica i predstavnika Medunarodne konfederacije slobodnih sindikata (ICFTU) u Domu sindikata BiH u sarajevu,25.maja2005.godine,svecano je potpisan Sporazum o formiranju konfederacije sindikata Bosne i hercegovine.Sporazum su potpisali Edhem Biber,Predsjednik SSSBiH i Cedo Volaš,predsjednik SSRS.

Ovim cinom dva najmasovnija sindikata u BiH stvaraju zajednicku krovnu organizaciju s gotovo 500 000 clanova.K9onfederacija ce uskladivati interese svojih clanova u cijeloj zemlji i programskeciljeve u borbi za radnicka prava,pregovarati s organima vlasti i poslodavaca na državnom nivou te zastupati interes svojih clanova u medunarodnom sinidkalnom pokretu.

Potpisujuci Sporazum Volaš i Biber su istakli da ce hitno zatražiti registraciju,formiranje potrebnih organa,Vijeca i Predsjedništva, i formiranje ekonomsko-socijalnog vijeca BiH,kako bi poceo socijalni dijalog s organima vlasti na nivou zemlje.

(tekst preuzet iz lista SSSBiH "Rijec radnika")


STOTINU GODINA SINDIKALNOG POKRETA U BOSNI I HERCEGOVINI
2005.je godina u kojoj sindikalni pokret u BiH obilježava svoju stogodišnjicu.Za citaoce SuGlasa, stogodišnjicu radnickog pokreta je približio Enes Plecic,saradnik SSSBiH za informisanje.

Prije stotinu godina, 27. avgusta/kolovoza 1905. godine u Sarajevu i drugim mjestima u Bosni i Hercegovini osvanuo je poziv na zbor.

Poziv je glasio: " Drugovi radnici i radnice! U nedjelju 27. augusta tekuce godine u Gradskog bašci u Cemaluši, u tri sata po popodne, održavace se RADNICKI ZBOR radi osnivanja radnicke centrale za Bosnu i Hercegovinu. Stoga molimo sve drugove i drugarice bez razlike vjere i narodnosti da u što vecem broju posjete ovaj prvi radnicki zbor."

U potpisu, kao sazivaci, stajalo je: Ilija Kamber, zidar, Edhem Mostic, bojadžija. Mico Sokolovic, knjigovezac, Ivan Šapina, drvodjelac, Matija Grubišic, zidar, Eliza Šamic, radnica tekstila, Mustafa Handžic, obucar, Jovo Tanasic, opancar, Mair Lovy, krojac, Savo Kapor, radnik tekstila, Đordo Mandrapa, obucar.

Sindikat nije nastao dekretom vec voljom radnika

Zbor je bio uredno najavljen tadašnjim vlastima. Po novinskim isjeccima i dokumentaciji Arhiva BiH iz tog perioda zboru je pristustvovalo oko 300 ucesnika od Save do mora, do Une do Drine, kako se izrazio jedan izvještac, koji su mirno i dostojanstveno iako je veliko policijsko obezbjedenje ocekivalo nerede, izabrali Glavi radnicki savez za Bosnu i Hercegovinu, i usvojili Pravila rada, pisana krasnopisom i ovjerena potpisima.

Za prvog predsjednika Glavnog radnickog saveza izabran je Mico Sokolovic, knjigovezac, a za clanove Aloiz Supancic, krojac, Ilija Kubar, zidar, Ivan Salamunovic, krojac, Musafa Handžic, obucar, Vjeceslav Hodak, stolar...Nije bilo podjele ni po nacionalnosti, ni po vjeri. Radnici su bili povezani jedinstvenim klasnim interesom, kako je pisalo u Pravilima glavnog radnikog saveza, da rade na umnom, moralnom i materijalnom unapredivanju radnika, da bude klasnu svijest i šire radnicku solidarnost.

Stoljece neprekidne borbe da se dostojno živi, kao ljudsko bice,
od vlastitog rada

Glavni radnicki savez za Bosni i Hecegovinu, kao prva organizovana radnicka i sindikalna centrala, djelovao je organizovano i u zemlji i van nje. Bio je priznat od sindikalnih i radnickog centrala u Evropi, koje su dolazile na njegove kongrese i skupove i bili pozivani na kongrese drugih centrala.

Od tada pa do današnjih dana sindikalni pokret u Bosni i Hercegovini prošao je trnovit put u stalnoj borbi da zaštiti prava i interese radnika da dostojno žive kao ljudska bica, od vlastitog rada.

Sindikat u Bosni i Hercegovini, kao organizovana snaga radnika, nije nastajao nenadano ili dekretom. Istorija njegovog nastanka i svega što se dešavalo u proteklih 100 godina govori o ozbiljnosti organizacije i njenom kontinuitetu, cega bi i danas morali biti svjesni svi koji nastupaju i ime sindikata, kao najmasovnije interesne organizacije radnika.