PRINCIPI ZA PROVOĐENJE REFORMI UNUTAR SAVEZA SAMOSTALNIH SINDIKATA BiH

Ni osam godina poslije rata Bosna i Hercegovina nije uspjela stabilizirati svoju ekonomiju, koja je još uvijek veoma daleko od samoodrživosti. Sve dosadašnje poslijeratne vlasti uglavnom se bave općepolitičkim pitanjima i međusobnim sukobljavanjem. Suština tih rasprava svodi se, prije svega, na borbu za odredjene funkcije i pozicije u vlasti, a sve sa ciljem kontrole budućih procesa i zaštite interesa odredjenih političkih oligarhija, koje su se u prethodnom periodu tokom privatizacije enormno obogatile i to, veoma često, na krajnje sumnjiv način. Da bi održali to stanje i zadržali pozicije oni izazivaju konstantnu krizu vlasti. To je recept koji je do sada uspješno funkcionisao i održavao ih na pozicijama. Paralelno sa ovim, odredjena {(politička elita> je preuzimala vlasništvo nad velikom državnom imovinom uz nesebičnu pomoć svojih trabanata, koji su vršili odredjene funkcije u vlasti, a koje je upravo ta postavila u vlast. Problem je nastao kada se suočila sa činjenicom da pored tih stečenih nekretnina postoje i živi ljudi koji su radili i stvarali ta preduzeća i koji očekuju da ponovo uistinu rade, žive i izdržavaju porodicu od svog rada. To ne odgovara jer je ona nesposobna organizovati posao. Ustvari, oni su željeli preuzeti samo nekretnine putem famoznih certifikata i to poslije unovčiti za keš, a o sudbini radnika nisu razmišljali.

Dok je Bosni i Hercegovini dolazila izdašna pomoć cijelog svijeta i bile otvorene kreditne linije, socijalne tenzije su se držale pod kontrolom, jer je jedan manji dio tih sredstava dolazio i do običnog čovjeka. Medjutim, moramo biti svjesni da toga više nema u tolikom obimu, te da će se socijalne tenzije sve više povećavati.

Dugo najavljivane reforme će se sada stvarno morati provoditi. To konkretno znači da će se u prvoj fazi reformi, za koju ne znamo koliko će trajati (3-5 godina), postojeće stanje dalje pogoršavati. Mogući scenarij te budućnosti mogao bi biti ovakav: povećavat će se broj nezaposlenih zbog stečaja i privatizacije; smanjit će se socijalna sigurnost onih koji rade; i dalje će jačati neformalni sektor i neoliberalna ekonomija; vlast će i dalje tolerisati crno tržište radne snage i time će se i dalje ugrožavati formalno tržište radne snage; socijalne tenzije će biti svakodnevne, vlast će sve više posezati za represivnim mjerama prema radnicima; medjunarodna zajednica će, zbog njene unutrašnje nestabilnosti, još više izolirati BiH od ostalog svijeta. Zbog toga se Sindikat mora organizovati na novim osnovama i spremno dočekati taj trenutak.
Činjenica je da se i sindikalni pokret u BiH nalazi na raskrsnici. U proteklom periodu se i ovaj pokret ponašao shodno ukupnoj situaciji u BiH. Nije iskoristio proteklo razdoblje na najbolji mogući način, ni kada je u pitanju organizaciono ustrojstvo niti po pitanju materijalnog i kadrovskog jačanja.

Dešavalo se da su sindikat i neki sindikalni rukovodioci u sindikalnim organizacijama ponekad bili i produžena ruka odredjenih političkih oligarhija, sa zadatkom da za tu oligarhiju odradjuje , kao npr. da im pomognu u privatizaciji; da se ublaži radničko nezadovoljstvo; da silinu socijalnih tenzija; da stvara nejedinstvo u sindikalnom pokretu i dr. To je dovodilo do gubljenja sindikalnog kredibiliteta kod članstva i ugleda u široj javnosti. Iz tih razloga sindikat se nalazi na prekretnici. Ili će prihvatiti stvarnu ulogu, koja mu pripada, a to je da bude aktivni sudionik društvenih procesa i sukreator istih sa drugim socijalnim partnerima, ili će postati bezlična masa bolesnih ambicija pojedinaca koji se bore za neku imaginarnu sindikalnu vlast bez podrške članstva. Zbog toga je neophodna hitna reforma sindikalnog pokreta kako nas vrijeme ne bi pregazilo i kako se ne bi urušili, što bi bilo pogubno za radnike - naše članove. Reforme se moraju provesti u svim oblastima sindikalnog djelovanja, i organizacionom i kadrovskom i materijalnom. Ovo vrijeme pred nama pruža veliku šansu da do narednih kongresa izdefinišemo naše odnose i ponudimo članstvu novu viziju sindikata. Zbog svega toga predlažemo da u narednom mandatu ovaj dokument bude vodilja za djelovanje Sindikata.
Osnovni principi za uspostavu novog reformiranog sindikata bi trebali biti:

I- ORGANIZACIONI OKVIR
1. KROVNA ORGANIZACIJA SAVEZ SAMOSTALNIH SINDIKATA BiH

U organizacionom smislu: krovnu organizaciju treba postaviti na novim osnovama, tj. definisati njenu ulogu na način da ona bude funkcionalna sa tačno propisanim nadležnostima koje će sve članice Saveza uvažavati, te servisirati obavezni dio zajedničkih potreba. Mora se u potpunosti definisati hijerarhija i omogućiti prohodnost i provodivost politike i odluka najviših organa Saveza od vrha piramide do najnižeg nivoa organizovanja na nivou Saveza. Svakom učesniku u ovoj vertikali moraju se utvrditi prava, ali i odgovornost za provodjenje utvrdjene politike. Generalnu politiku Saveza koncipirati na osnovu sljedećih principa.

1. Zaštita realnog standarda pojedinačnog članstva, kao i potencijalnog
   članstva i stanovništva BiH kroz kolektivno pregovaranje;
2. Uključivanje u aktivnosti koje za cilj imaju povećanje konkurentnosti bh-
   privrede, kreiranje novih radnih mjesta, kao i održivosti radnih mjesta i
   borbu za kvalitetnu egzistenciju našeg članstva;
3. Razvoj solidarnosti izmedju granskih sindikata udruženih  u Savez
   samostalnih sindikata BiH;
4. Obrazovanje i edukacija članstva.
5. Organi Saveza moraju biti kompetentni i odgovorni i u oblastima utvrdjivanja i vodjenja globalne sindikalne politike prema domaćim institucijama vlasti, medjunarodnim institucijama koje djeluju u BiH, te nevladinom sektoru, kao i predstavljanju i vodjenju medjunarodne sindikalne politike.
   U tom smislu ti organi moraju biti koncipirani na funkcionalnom principu, sa zadatkom da budu efikasni. Pri tome se mora voditi računa o materijalnom mogućnostima sindikalnog pokreta u cjelini. Savez bi u organizacionom smislu trebalo koncipirati na sljedeći način: Glavni odbor, Predsjedništvo Saveza, predsjednik Saveza, te Kontrolni odbor i Statutarna komisija.
   o Kongres je najviši organ Saveza koji čine delegati članica Saveza izabrani na način i u postupku utvrdjen Odlukom Glavnog odbora Saveza, kao i delegati po funkciji;
   o Glavni odbor bi sačinjavali izabrani predstavnici granskih sindikata. To bi bio najviši organ Saveza izmedju dva kongresa, koji bi donosio obavezujuće odluke za sve organe Saveza i članice, te kontrolisao rad svih organa Saveza i davao smjernice za rad istih.

- Svaki granski sindikat bi u Glavni odbor izabrao po jednog člana, a sindikati koji imaju više od 4.000 plaćajućih članova bi na svakih dodatnih 2.000 plaćajučih članova birali po jednog dodatnog člana Glavnog odbora;
- Predsjedništvo bi bilo izvršni organ Glavnog odbora i sačinjavali bi ga izabrani predstavnici granskih sindikata i brojalo bi devet (9) članova, i to tri dopredsjednika, pet predsjednika granskih sindikata i predsjednik Saveza;
- Predsjednik Saveza bi bio izabran na Kongresu i zadatak bi mu bio predstavljanje Saveza, predsjedavanje Glavnim odborom i Predsjedništvom i  koordinirao bi rad organa, tijela i grana, provodio globalnu politiku Saveza i predstavljao Savez prema domaćim vlastima i institucijama, te u međunarodnim odnosima;
- Savez bi imao i tri dopredsjednika, koja bi birao Glavni odbor, i to za:

1. industrijski sektor,
2. budžetski sektor i
3. javni sektor i usluge.
   Funkcija dopredsjednika obavljala bi se volonterski.

2. GRANSKI SINDIKATI

Dosadašnja praksa pokazala je da usitnjenost i podjeljenost sindikalnog pokreta ne doprinose jačanju sindikata već, naprotiv, predstavljaju kočnicu boljem radu i efikasnosti. Zbog toga je neophodno smanjiti broj granskih sindikata, sa ciljem okrupnjavanja i stvaranja pretpostavki za jačanje materijalnog statusa grana, te kadrovskog jačanja istih, kao i veće reprezentativnosti, te kvalitetnijeg korištenja resursa. Na osnovu dosadašnjih rasprava i analiza bilo bi dobro da svaki granski sindikat, udružen u SSSBiH, na svojim legitimnim tijelima razmotri ovu incijativu i sagleda realnu mogućnost povezivanja sa drugim granskim sindikatima na principu zajedničkog interesa.
Glavni odbor predlaže svim organima granskih sindikata da razmotre i odrede se prema ideji o povezivanju granskih sindikata po, u nastavku, prezentiranoj ideji, koja je inicijalna ali nije obavezujuća. U praksi će se sprovoditi samo ono što prihvate granski sindikati na svojim organima i verificiraju na svojim kongresima.
Shodno programu usvojenom na zadnjem Kongresu obaveza Glavnog odbora je da pokrene ovu inicijativu, a legitimno pravo granskih sindikata je da definišu način i obim ovih udruživanja. Inicijalni prijedlog je sljedeći:
1.   Sindikat    zaposlenih     u    predškolskom,     osnovnom,     srednjem,
visokoškolskom obrazovanju i kulturi i sportu ujedan granski sindikat,
s tim što bi svaka ova oblast unutar te grane imala svoju posebnu sekciju
ili odbor. Ovaj sindikat bi imao službeni naziv - Sindikat obrazovanja;

Novouspostavljeni granski sindikati bi imali apsolutnu samostalnost u svom djelovanju, osim onih nadležnosti koje bi prenijeli na Savez i interesne sekcije. Svaki novouspostavljeni granski sindikat bi imao pododbore za svaku oblast iz koje je sastavljen.
Pored grana, kao oblika sindikalnog organizovanja, unutar Saveza bi djelovali i sekcije penzionera, žena i mladih i Sekcija neuposlenih, odnosno naših bivših članova koji još uvijek nisu ostvarili svoja prava iz radnog odnosa. Predstavnici ovih sekcija bi u Glavnom odboru bili zastupljeni sa po jednim predstavnikom.

3.  INTERNE GRUPACIJE (UNIJE)

Granski sindikati bi, kao interesni oblik udruživanja, formirali unije u kojima bi artikulisali zajedničke interese i zastupali te zajedničke interese prema Savezu, te na takav način sudjelovali u izvršnim tijelima Saveza (Predsjedništvo). Unije bi bile vid akcionog djelovanja ovih interesnih grupa, sastojale bi se po potrebi, ne bi imale poseban profesionalni aparat, niti zvanične organe. Uglavnom bi uskladjivali interese oko kolektivnih ugovora i definisali zajedničke pregovaračke pozicije.
Shodno ovome ,a na osnovu stvarnih interesa iz gore predložene strukture, kao pragmatični interes,bilo bi moduće formirati sekcije ili unije na sljedeći način:
a)   Unija budžetskih korisnika /obrazovanje, državni organi, policija, kultura i dr./;
b) Unija javnog sektora /elektroenergetičari,   rudari,   naftaši,   komunalci, zdravstveni radnici, mediji i grafičari/;
c) Unija  uslužnih  djelatnosti /trgovina, finansije,   ugostiteljstvo,   turizam, saobraćaj, pošta i telekom/;
d) Uniju proizvodnih djelatnosti bi činili: metalci, tekstilci, gradjevinarstvo, drvna industrija, hernija, nemetali i poljoprivreda;

4.  TERITORIJALNA ORGANIZOVANOSTSINDIKATA

Obzirom na teritorijalni ustroj države BiH, a pogotovo Federacije BiH, neophodno je koncipirati ustroj teritorijalnog organizovanja, kako bi on istovremeno bio što funkcionalniji i racionalniji. Zbog toga je potrebno uspostaviti takvu organizaciju, koja bi efikasno servisirala potrebe članstva.
Teritorijalni ustroj bi se uspostavio na regionalnom i kantonalnom principu, što je praksa zapadnoevropskih sindikalnih standarda, sa mogućnošću stvaranja i lokalnih ureda prema iskazanoj potrebi. Unutar SSSBiHbi djelovali uredi i to:
a. Regionalni uredi bi u ovoj fazi reforme sindikata preuzeli obavezu koordiniranja i pružanja pravne pomoći na području dva ili više kantona. Razlog za to leži u činjenici da zbog finansijskih teškoća nismo u mogućnosti da kancelarije za pravnu pomoć otvorimo u svakom kantonu;
b. Kantonalni uredi bi bili zaduženi za provodjenje sljedećih zadataka:

c. Mjesni uredi bi se formirali po potrebi, a na osnovu odluke Glavnog odbora i djelokrug rada bi se definisao tom odlukom. Svi uredi bi imali
rukovodioca ureda,  koji bi imao definisan profesionalni status u SSSBiH. Na tu funkciju bi ih imenovao Glavni odbor na prijedlog
predsjednika i Predsjedništva (na osnovu konsultacija sa granskim sindikatima), i to na neodredjeno vrijeme. Za svoj rad bi isključivo
odgovarali Glavnom odboru i drugim organima Saveza.
Granski sindikati bi svoj teritorijalni ustroj definisali svojim aktima, slično kao Savez, a njihovi organi i povjerenici bi usko saradjivali sa regionalnim, kantonalnim i mjesnim uredima Saveza, te uz koordinaciju Saveza vodili regionalnu, kantonalnu i mjesnu sindikalnu politiku u cilju zaštite zajedničkih i pojedinačnih prava članova sindikata.
Na ovakav način bi se stvorile pretpostavke za racionalnu organizaciju i uspostavili uvjeti za efikasno funkcionisanje sistema. Uspostavio bi se odnos subordinacije i definisala medjusobna odgovornost svih nivoa organizovanja, te ne bi dolazilo do preklapanja nadležnosti i nejasnoća u izvršavanju dogovorenih zadataka.

II - MATERIJALNI STATUS SINDIKATA

Bitan element u jačanju sindikalnog pokreta je i materijalno jačanje istog. Zbog toga se sindikalna članarina mora racionalnije i efikasnije trošiti. U ovoj oblasti je do sada vladao prilično neuredjen sistem i bilo je mnogo problema. Zbog toga je neophodno utvrditi osnovne principe koji bi važili za svakog člana, granu i Savez u cjelini i kada su u pitanju prikupljanje članarine, njena raspodjela i trošenje. To, takode, važi i za sve druge oblike sredstava sa kojima raspolažu sindikati /imovina, donacije i dr./.
Kada je u pitanju iznos članarine, ona mora biti jedinstvena i to 1% netto. Taj generalni princip i odluka donose se jedinstveno na nivou Saveza i važili bi za sve članice Saveza.
Raspodjela te članarine se mora vršiti na taj način da najmanje 50% članarine bude usmjereno ka višim organima sindikata (grane i Savez), s tim da Savezu pripada 10% iste, a raspodjelu ostatka sredstava granski sindikati regulišu svojim aktima (odnosi sa kantonalnim odborima grana).
Prikupljanje sredstava se vrši preko grana, a vodjenje knjigovodstva i finansija se povjerava sektoru za finasije koji funkcioniše u sklopu Saveza. Niti jedna članica Saveza ne može voditi svoje finansije i knjigovodstvo izvan ove institucije, s tim da istu moramo tehnički i kadrovski ojačati kako bi bila jeftina i efikasna. Na ovakav način stvorili bi se uvjeti za veće medjusobno povjerenje i izbjegla bi se sumnjičenja.
Svaka grana bi obavezno dio sredstava usmjeravala štrajkačkim fondovima, te za formiranje fondova solidarnosti.

III - KADROVSKE REFORME

Kadrovske reforme su takodje veoma bitan elemenat uspješnosti u radu i djelovanju. To konkretno znači da se mora efikasno iskoristiti postojeći kadrovski potencijal, a tehničko osoblje racionalizirati i efikasnije upotrijebiti. Takodje je neophodno izbjeći preklapanja u radu. U praksi bi to izgledalo ovako:
-  Na nivou Saveza bi se stvorio savjetodavni ekspertni tim sastavljen od pravnika,
ekonomista i sociologa, čiji bi isključivi zadatak bilo praćenje donošenje propisa,
implementacije istih,  te sugerisanje organima Saveza i predlaganje pokretanja
inicijativa i donošenje odluka iz te oblasti. To tijelo bi bilo direktno vezano za
predsjednika, Predsjedništvo i Glavni odbor;
-   Takodje,  na nivou Saveza bi se oformio zajednički biro za obrazovanje i
informisanje. Zadatak tog tijela bi bio da se tim poslom bavi i za račun grana, ali i
Saveza u cjelini. Time bi postali efikasniji, racionalniji i ne bi bilo preklapanja
poslova.  Uz sugestije grana na jednom mjestu bi se planirale sve aktivnosti iz
oblasti obrazovanja i informisanja i na taj način realizovale obaveze i grana i
saveza iz tih oblasti;

U slučaju stvaranja krovnog tijela sa Sindikatom Republike Srpke, iz postojećih struktura bi se imenovali predstavnici u zajednička tijela i time izbjeglo povećanje troškova.
Shematski prikazano, ta reformisana struktura sindikalnog pokreta bi bila sljedeća po oblastima, sa utvrdjenim sljedećim principima:
I- ORGANIZACIONO:

Princip izbora u organe bi bio broj članstva, odnosno participacija u finansiranju zajedničkih organa.
II-KADROVSKO:
U sklopu Saveza bi bile i sljedeće službe:
- ekspertni tim za zakonodavstvo;
- biro za pravnu zaštitu
- biro za materijalno-knjigovodstvene poslove,
- biro za obrazovanje i informisanje;
- odjeljenje za tehničke poslove.
U slučaju stvaranja zajedničkog krovnog tijela sa Sindikatom Republike Srpske iz postojećih struktura bi se imenovali predstavnici u zajednička tijela i time izbjeglo povećanje troškova. Udruživanje sa Sindikatom Republike Srpske bi se sprovelo na načelima sporazuma, koji je Glavni odbor usvojio na 8. sjednici od 15.9.2003. godine.
U sklopu grana bi se obavljali specifični poslovi i shodno tome svaka grana bi utvrdjivala svoju kadrovsku strukturu, s tim što bi se izbjeglo , kada je u pitanju pravna zaštita, obrazovanje, vodjenje finansija i informisanje.
III - MA TERIJALNO:
Raspodjela sindikalne članarine bi se vršila na sljedeći način:

/Ovim aktom se mogu utvrditi i ti odnosi/;

Po usaglašavanju ovih principa, Glavni odbor Saveza samostalnih sindikata BiH bi usvojio obavezujuće odluke, na osnovu kojih bi se krenulo u realizaciju reforme sindikalnog pokreta. Glavni organi svih granskih sindikata bi na osnovu odluke Glavnog odbora izvršili pripreme za realizaciju istih. Na kongresima grana bi se na osnovu ovog dokumenta donijele odgovarajuće odluke i konkretizirala reforma. Takodje, na osnovu ovih principa bi se pripremili kongresni dokumenti Saveza samostalnih sindikata BiH (statut i program). Granski kongresi bi definisali rokove ujedinjenja.
Takodje, osnovnim aktom (Statutom) bi definisali status člana sindikata i članstvo u sindikatu sa pravima i obavezama. To je neophodno da bi se izbjegli nesporazumi i različita tumačenja. Predlažemo da se kao član sindikata (grana i Saveza) podrazumijeva radnik - zaposlenik koji dobrovoljno pristupi u sindikat, prihvati Statut i Program sindikata i koji redovno plaća članarinu. Ovaj osnovni princip bi se definisao i u statutima granskih sindikata.
Iznimno od ovog stava do okončanja problema radnika po osnovu člana 143. Zakona o radu i problema radnika čija su preduzeća u stečaju, likvidaciji ili privatizaciji organizovat će se u posebnu sekciju i na takav način štititi osnovna radnička prava, uvažavajući principe sindikalne solidarnosti.

Sarajevo, 28. decembar 2004.godine

GLAVNI ODBOR
SA VEZA SAMOSTALNIH SINDIKA TA BOSNE I HERCEGOVINE